Penjanje za male avanturiste

Sportska udruga Mali Olimpijac iz Bjelovara organizira Malog avanturista - organizirane aktivnosti za djecu orjentirane na boravak i snalaženje u prirodi. U sklopu njihovog drugog izleta u Vinariju Coner dana 22.4.2017. pozvali su i predstavnike SPK GRIP da na umjetnoj stijeni znatiželjnim malcima prezentiraju sportsko penjanje i omoguće da ga na licu mjesta isprobaju.

Naš vrijedni el presidente Siniša Atlija uz pomoć Mihaela Štefića odazvao se na ovaj poziv i tako priuštio brojnim malim avanturistima još jedno odlično iskustvo.
Hvala ekipi iz Malog Olimpijca na pozivu.

Još par fotki potražite u galeriji.

Objavljeno: 01.05.2017.

Vikend u Paklenici

Na Pokojcu smo bili 01.04.2017., a Rudi O. i Mario M. dogovaraju kako bi napali sljedeći vikend Anića kuk u Paklenici. Razmišljam o tome, u pola tjedna javim se da bih i ja mogao ići. I tako krećemo 07.04. iz Rovišća prema Zelini gdje kupimo Marija i Saru. Dolazimo u Karin oko 21h gdje nas očekuje obilna večera koju nam spremaju Marijevi roditelji (inače tamo smo noćili). Dogovaramo se da u subotu budemo u 8h već u Paklenici, i držimo se plana. Rudi i Mario napadaju smjer Velebitaški (6a+) 350m, dok Sara i ja napadamo sportske smjerove u sektorima Ljuska i Sindrom. Za zagrijavanje penjemo nešto lakše smjerove Žuna (5b), Kos (5c) i neki 4c. Inače hvala Siniši A. za posudbu vodiča iz 2006. koji nije bio od velike pomoći :). Nešto kasnije ulazim u Balkanca (7c+) koji nije težak samo što je endurance rezervar premali pa na polovici odpadam. Sara ulazi u Čuja ti si bog i batina (5a). Za kraj se raspenjavamo u Kamen mudrosti (7b+) i čekamo Rudija i Marija, a dolje na kavi svi komentiraju „ma ušli su u dva smjera šta im je to.. igra“ (već je negdje 18h)! Ali ništa, odlazimo mi do Dinka na koje pivo. Oko 20h konačno dolaze Rudi i Mario, te krećemo prema Karinu gdje nas ponovo dočekuje obilna večera (roštilj!)!

Dolazi i nedjelja Rudi jedva ustaje (nije ozbiljno penjao cca. 3 mjeseca), doručkujemo i put nas vodi u Paklenicu. Ovoga puta Mario i ja idemo u sektor Hram, a Sara i Rudi ostaju u Klancima. U Hramu se zagrijavamo u Vodanu (7b) te ulazim u Mrakana (8a), ali i dalje endurance, endurance, endurance (Kako bi Igor Čorko rekao „više od četiri spita...“). Vraćamo se u Klance, penjemo nešto lakše, kako tko. Oko 16h umorni krećemo prema kućama.

Za doživljaje Maria i Rudija bacite oko na nijhov instagram profile. Svakako bacite oko na još jedan zanimljivi Rudijev vlog:

Tekst: Mihael Štefić

Objavljeno: 12.04.2017.

Novi 8a za Mihaela (malo Pokojca i Kalnika)

I tako, vratio se Rudi O. iz Velike Britanije i javlja da je zainteresiran za penjanje preko vikenda definitivno. Već imam u planu Pokojec, treći tjedan zaredom, i kako to biva, svi se slažu kao i obično. Dogovor između mene i Gordana S. pada za subotu 01.04. u 10h, no kasnije ga pomičemo za 12h. Oko ponoći dogovaramo polazak ipak u 10h :) Vedran L. ovoga puta preskače i bori se sa svojim projektom na MoonBoard-u (Impossible to climb V2/3).

Dolazimo na Pokojec i tamo se susrećemo troje penjača. Zagrijavamo se u smjeru Frodo (4a). Gordan se baca na projektiranje Pukotine (6a) gdje mu ipak fali malo izdržljivosti. Moje zagrijavanje još traje u Osmom danu (6b+) i Gandalfu (6b). U međuvremenu dolaze još troje penjača i nastaje mala gužva u lakšem dijelu Pokojca. Zamjećujem gužvu, pa se lagano šlepam do Kill Bill-a (8b). Ovoga puta uspjevam uhvatiti prvu rupu u detalju iz cca 15-og pokušaja, dok za drugi pocket nemam komentar (Skeleton hvala na osiguravanju!). Dolazi Rudi na stijenu nakon tri mjeseca nepenjanja, zagrijava se na Frodi i prepumpava na Osmom danu. Mene privlači samo ime smjera „Prste lomim živci mi krvare“ (8a) kojeg u prvom pokušaju prolazim bez većih problema, pamtim si gibove, a Skeleton opet zihra. Odmaramo se uz priču s ostalim penjačima i kroz neko vrijeme ponovo ulazim tu 8icu koju penjem iz drugog pokušaja. Za kraj se raspenjavamo u Frodi i Sedmom nebu (7a).

Nedjelja 02.04 je bila orginalni plan za Pokojec, ali eto planovi se mijenjaju. Rudi i ja odlazimo na Kalnik u sektor Obelisk, a nešto kasnije nam se pridružuje i njegova obitelj (tata, mama, sestra). Nažalost, nikoga nismo uspjeli pridobiti da proba penjanje na pravoj stijeni. Premišljamo se i odlazimo u Vražji vrt s ciljem da pogledamo boulder na livadi. Prema procjeni, moglo bi biti 2-3 boulder smjeri.

Da ne odugovlačim bacite oko na jedan od vlog-a našeg Rudi-a:

 Tekst i fotke: Mihael Štefić

Objavljeno: 04.04.2017.